Back to school: Kako da povratak u školu bude lakši za celu porodicu?
Kraj avgusta u mnogim porodicama donosi onu poznatu mešavinu uzbuđenja i blage panike. Raspust se bliži kraju, školski pribor čeka u kesi, garderoba se polako vraća iz letnjeg u „školski“ režim, a jutra će uskoro ponovo imati satnicu.
Ali povratak u školu nije samo pitanje organizacije. Za dete je to povratak u drugačiji ritam, nove obaveze, poznate ili nove učitelje i nastavnike, druženja, očekivanja i sve ono što školska godina nosi. Zato priprema ne mora da počne spiskom obaveza. Može da počne razgovorom.
Ne mora sve da se promeni preko noći
Posle bezbrižnih letnjih dana, sasvim je očekivano da ranija buđenja, obroci u određeno vreme i školske obaveze deluju kao veliki zaokret.
Umesto naglog vraćanja u strogu rutinu, poslednje dane raspusta možemo iskoristiti za postepeno vraćanje nekih malih navika. Raniji odlazak u krevet, približno isto vreme buđenja, doručak pre izlaska iz kuće ili priprema stvari za naredni dan mogu biti sasvim dovoljan početak.

Rutine deci daju osećaj predvidljivosti i sigurnosti, posebno kada se oko njih mnogo toga menja.
Ipak, ne postoji savršena rutina. Ako jedno jutro sve ne prođe po planu, to ne znači da je ceo dan propao.
Pitajte ih kako se osećaju, ne samo da li su spremni
„Jesi li spreman za školu?“ ponekad je pitanje na koje dete ni samo ne zna odgovor.
Umesto toga, možemo pokušati sa konkretnijim pitanjima: „Čemu se najviše raduješ?“, „Postoji li nešto što ti je malo neprijatno?“, „Šta bi ti pomoglo da ti prvi dan bude lakši?“
Neka deca će jedva čekati da vide društvo, dok će druga osećati nervozu zbog nove učiteljice, težih predmeta, novih drugara ili jednostavno zbog toga što se raspust završava. Sve su to validne emocije.

Važno je da dete ne dobije poruku da mora da bude hrabro tako što će sakriti strah. Mnogo korisnije je pokazati mu da je sasvim u redu biti uzbuđen i pomalo zabrinut u isto vreme. Pedijatrijski izvori upravo preporučuju otvoren razgovor o onome što dete brine i zajedničko traženje načina da se nova situacija učini poznatijom.
Neka priprema bude mali porodični ritual
Ne mora svaki detalj pripreme da bude obaveza. Neke stvari mogu postati lep način da zajedno napravite prelaz iz leta u novu školsku godinu.
Izaberite zajedno sveske ili pribor. Organizujte radni sto. Napravite omiljeni doručak za prvi školski dan. Isplanirajte šta ćete obući. Prošetajte do škole ako je dete tek menja ili prvi put kreće u nju.

Čak i jednostavna priprema ranca veče pre škole može smanjiti jutarnju žurbu. CDC među savetima za pozitivan početak školske godine izdvaja upravo pripremu odeće i školskih stvari unapred, ali i redovno vreme za zajednički trenutak bez ekrana.
Poenta nije da sve bude pod konac. Poenta je da dete oseti: „Ovo je nešto što ćemo zajedno proći.“
San je važniji od još jednog „produktivnog“ dana
Jedna od najvažnijih stvari koje možemo vratiti pre početka škole jeste ritam spavanja.
Deci školskog uzrasta potrebno je oko 9 do 12 sati sna, dok tinejdžerima treba oko 8 do 10 sati. Dobar san povezan je sa boljom koncentracijom, raspoloženjem i funkcionisanjem tokom školskog dana.
Zato poslednju nedelju raspusta možemo posmatrati kao malo „zagrejavanje“ za školu. Ne moramo odjednom pomeriti odlazak u krevet za sat vremena. Mnogo je prijatnije postepeno vratiti raniji ritam i napraviti mirniju večernju rutinu.
Kupanje, priča, čitanje nekoliko stranica knjige, razgovor o danu i odlaganje telefona mogu biti mali signali telu da je vreme za usporavanje.
I zapamtite: ne mora odmah sve da bude savršeno
Prvih nekoliko školskih dana mogu biti pomalo haotični. Možda će dete biti umornije nego inače. Možda će mu trebati više vremena da uradi domaći. Možda će se žaliti da mu nedostaje leto. A možda će se prvog dana vratiti kući potpuno oduševljeno.
Sve je to deo prilagođavanja.
Umesto da početak školske godine posmatramo kao test dobre organizacije, možemo ga posmatrati kao period upoznavanja sa novim ritmom. Dajte detetu prostor da se navikne, ali i sebi dozvolu da ne imate sve odgovore odmah.
Jer cilj nije da dete u školu krene bez ijedne brige.
Cilj je da zna da, šta god ga sačeka iza školskih vrata, kod kuće ima mesto na kojem može da se vrati, ispriča kako mu je bilo i bude sasvim svoje.




