Famous Friday sa Aleksandrom Čavićem

Vanserijski talenat, istančan ukus za životnu fotografiju, jako vrijedan i željan novih znanja, gotovo uvijek nasmijan i pozitivan, dobar drug, izuzetno cijenjen od strane kolega, ali i zaljubljenika u umjetnost, dobitnik brojnih nagrada i priznanja za svoj rad.

Sve ovo opisuje fotografa Aleksandra Čavića iz Banjaluke koji je pristao da u intervjuu magazinu ZdraviJa otkrije ponešto o svojoj ljubavi prema fotografiji, ali i motorima i zdravom životu.

ZdraviJa: Fotografijom se baviš nešto više od deceniju i za tebe se u pravom smislu te riječi može reći da živiš ono što radiš. Koliko bavljenje fotografijom oslikava tebe kao osobu?

Čavić: U potpunosti živim ono što radim. Za dobru novinsku fotografiju potrebno je iskustvo, dobra priča, ali i pravi trenutak koji će biti zabilježen. Uvijek nastojim da primijetim i ovjekovječim ono što će ljude ‘prikovati’ za fotografiju i što će u njima izazvati neku emociju.

ZdraviJa: S jedne strane zdrav život, ishrana i vježbanje je ono što je neizbježno kod tebe, a s druge strane posao fotografa koji je dinamičan, izazovan, traži mnogo energije i vremena. Kako sve to postižeš? Kako izgleda jedan tvoj dinamičan dan?

Čavić: Smatram da je u životu sve stvar organizacije i da je to ključna stvar postizanja bilo kakvih rezultata ali i svih obaveza koje nam svakodnevni život nameće. Svaki dan je dinamičan i drugačiji. Bitno je da se ispoštuju rokovi, da se posao uradi najbolje moguće i da kvalitetno provedete vrijeme sa porodicom i prijateljima. Voditi računa o sebi znači voditi računa o zdravlju te su iz tog razloga treninzi nešto što na dnevnom nivou pokušavam ne propustiti.

ZdraviJa: Jedna od tvojih ljubavi je i bavljenje adrenalinskim sportom – motociklizmom. Odakle se rodila ljubav prema motorima i šta je to što te je zadržalo da uvijek nađeš vremena za vožnju i druženje sa svojim kolegama bajkerima?

Čavić: Motori su pored fotografije posebna ljubav ali i posebna inspiracija i izduvni ventil. Motor vozim od tinejdžerskih dana a ljubav prema vožnji, adrenalinu i drugarima bajkerima je ono što me zadržalo da uvijek vikendom pronađem vremena za neku kraću moto turu, a jednom godišnje se odvažimo na malo veće ture, te smo prošle godine vozili do Grčke. Ove godine odabir je „pao“ na Tursku.

ZdraviJa: Zbog posla, ali i hobija, često putuješ. Koje je to putovanje ostavilo na tebe najjači utisak i zbog čega?

Čavić: Tokom svog desetogodišnjeg rada u Nezavisnim novinama sa svojim kolegama imao sam priliku da obiđem mnoga mjesta u BiH i regionu i da se uvjerim u prirodnu ljepotu naših prostora, kojih ponekad nismo ni svjesni. Poseban utisak na mene kao posjetioca ali i kao fotografa ostavio je jedinstveni ambijent NP Sutjeska odnosno Tjentišta, slapovi na Martinbrodu, Janjske otoke u Šipovu. Od gradova izdvajam Trebinje i Mostar koji su svaki na svoj način posebni. Sva ova mjesta preporučujem, više puta godišnje. Poseban utisak na mene je ostavio Istanbul u koji sam sa ekipom nedavno išao motorom. Nezaboravno iskustvo.

ZdraviJa: Skoro uvijek si pozitivan i nasmijan. Koliko je u stvari pozitivan način razmišljanja bitan za uspjeh u poslu, ali i u privatnom životu?

Čavić: Mislim da je pozitivno razmišljanje i osmijeh ono s čim bi svi ljudi trebali ići kroz svaki dan i kroz život, bez obzira koliko teško bilo. Uvijek se nađe način da se prebrodi problem a sve je lakše uz osmijeh. Trudim se da svojom neopterećenošću nebitnim stvarima i pozitivnim razmišljanjem utičem i na bliske ljude u svom okruženju i da ih svaki dan podsjetim koliko je život lijep. I da ga zapravo male stvari čine lijepim.

ZdraviJa: Dosta ljudi prati tvoj profesionalni rad. Koliko je u stvari bitna ta podrška za jednog umjetnika? Da li i koliko pozitivni, ali i negativni komentari utiču na to da budeš još bolji?

Čavić: Da bi bio uspješan u poslu koji radiš moraš da znaš da prihvatiš i kritiku i sugestiju, te sam iste prihvatao i uvažavao i od starijih kolega s kojima sam učio ovaj posao i koje danas izuzetno poštujem i cijenim. Smatram da u ovom poslu svako ima pravo da mu se moj rad ne svidi ili svidi, jer svako ima pravo na svoje mišljenje, a i ukusi su različiti. Tako da pozitivni komentari su ono što zasigurno ohrabruje i podstiče, a negativni su tu da me motivišu da budem još bolji u poslu koji radim.