Psiholog Danijela Ostojić – Kako se suočiti sa osudama drugih ljudi?
Ja sam neko ko je mnogo godina uložio u školovanje, rad na sebi, podizanje samosvijesti i trudim se svo znanje, energiju i kvalitet naučenog da prenesem na moje klijente. Nekada davno, sada već ne mogu ni da se sjetim koji je to period bio, ali znam da je bio, i ja sam imala problem „kako se suočiti sa osudama“. Nisam znala kako. A na svakom koraku ih je bilo.
Možda vam bude interesantno: Šta se sve ne oprašta ženi sa Balkana
Mi živimo na takvom tlu, vijekovima unazad i naravno da nije lako suočiti se sa pojavama koje su najviše ugrožavajuće po nas. Kada pitam ljude, da li znaju šta je asertivnost? Većina se prvi put susreće sa ovom terminologijom, što i nije čudo, jer je riječ asertivan američkog porijekla i u bukvalnom prevodu kod nas znači -postaviti granicu. Na našem jeziku, nisam sigurna da postoji adekvatan prevod ove riječi, i tu leži objašnjenje koliko je nama kao narodu nepoznato to zauzimanje za sebe, postavljanje granica, jasno i glasno reći NE, ne doživljavati tuđe mišljenje kao tragediju itd…
Pročitajte i ovo: Danijela Ostojić – Izlaz uvijek postoji
Da bi razumjeli šta je osuda, prvo moramo da razumijemo od koga ona dolazi? I zašto vam je važna osuda od ljudi koje i ne poznajete? Osuđivati nekoga je najlakši posao na svijetu. Razumjeti i saosjećati je već vještina. Vještina koja se razvija, uči. A iskustvo kaže, da mi baš i nismo naučeni ovim vještinama. Dakle, bilo bi korisno razumjeti čovjeka kao pojedinca, ljudsko biće, homo sapiensa da bi razumjeli njegovo ponašanje i ko je on u suštini.
Nauka koja se bavi ovim pojavama, je psihologija i ona pokušava da razumije, a nikako osuđuje. Međutim, nisu svi ljudi psiholozi da razumiju. I ne moraju biti. Većina ljudi nije razvila naviku razumijevanja nego osude. Jer nisu znali drugačije, to je patern koji je naslijeđen. Tako da ukoliko neko od vas pročita ovaj tekst, i kaže sebi, ok, ajde da i ja pokušam da naučim razumijevanje, umjesto osude, vjerovaću da moje pisanje ima smisla.
Kako se nositi sa osudom? Ne treba tu ništa da radite, osim da ostanete dosljedni na svom putu, da čvrsto vjerujete u ono što radite, da gradite svoj svijet, a da se lijepo i ugodno osjećate u njemu, da VI ne osuđujete, i to će biti sasvim dovoljno. Jer važnije je ko osuđuje, nego šta osuđuje. Ako imate nekoliko važnih ljudi u svom životu, fokusirajte se na njihovo mišljenje, ali ne način da poništavate svoje, nego da uzmete u razmatranje, i to naravno, ako vjerujete da vas ti ljudi vole i poštuju. Svi ostali su nevažni. Pa zašto bi onda bila važna i osuda.
Da zaključimo, ukoliko se osjećate sigurno i voljeno u svom svijetu, vi nećete imati kapacitete da osuđujete, a niti će vam osuda biti važna.
