Now Reading
Stvari koje trebate znati o opsesivno-kompulsivnom poremećaju

Stvari koje trebate znati o opsesivno-kompulsivnom poremećaju

Ovaj problem je daleko od ponavljajućeg pranja ruku i straha od toga da su ručice od vrata prljave, koji se obično povezuju sa ovim poremećajem u popularnoj kulturi. Ovako uzak pogled na ono što OCD jeste i kakav on osjećaj pruža, može biti izvor konfuzije onima koji doživljavaju ovaj relativno uobičajeni poremećaj na način koji je van kulturne norme. Na primjer, oni koji imaju uznemirujuće misli o povredama drugih mogu se brinuti da su psihički bolesni, iako je njihova uznemirenost drugačije prirode.

Procjenjuje se da ovaj poremećaj pogađa nezanemariv postotak svjetske populacije. Neki podaci čak sugerišu da je do 25 posto odraslih doživjelo opsesije ovog tipa u nekom trenutku svog života – što znači da mnogo ljudi ima OCD simptome, čak i ako ne ispunjavaju dijagnostičke kriterijume za ovaj poremećaj.

OCD karakterišu dvije stvari: Opsesije (invazivne, ponavljajuće misli) i prisiljavanja (ponašanja, tipično ponavljajuća, koja se sprovode da bi se smanjila anksioznost misli). Ipak, ovaj poremećaj se teško identifikuje jer se može manifestovati na toliko različitih načina. Nacionalna alijansa za mentalne bolesti definiše OCD kao “bolest sumnje”, u kojoj pojedinci doživljavaju “patološku sumnju” jer imaju problema sa razlikovanjem vjerovatnih i veoma vjerovatnih događaja.

“Pacijent se može zaglaviti u neku vrstu ponašanja, gdje se misli neprekidno ponavljaju”, rekao je Hyman za The Huffington Post. “Ponavljaju se toliko puta tokom dana, da to dovodi do velikog oštećenja sposobnosti osobe da funkcioniše.” Ukoliko niste sigurni da li ste jedni od onih koji imaju problem ovog tipa, ZdraviJa vam donosi četiri važne istine o OCD-u koje će promijeniti način na koji vidite ovu bolest.

Opsesije su više nego samo briga

Opsesije koje karakterišu OCD pojavljuju se u umu “spontano i intruzivno”, rekao je Hyman i dodao: “One povezuju ogroman strah i anksioznost za tu misao.” Istraživači vjeruju da su misli do kojih dovodi OCD posljedica hemijske neravnoteže u mozgu, što dovodi do nemogućnosti da se filtriraju neželjene misli, što je moguće u nedostatku serotonina.

Međutim, Hyman naglašava da misli ljudi sa OCD nisu bitno drugačije od misli ljudi bez OCD-a. Istraživanje sadržaja misli pokazalo je da svako može imati izvanrednu zamišljenu misao (na primjer, možda pomislite, “šta ako bih želio da gurnem ovu staru damu pod voz”, dok stojite na platformi podzemne željeznice). Osoba sa OCD-om, međutim, to će doživjeti na drugačiji način – oni mogu ozbiljno pogrešno protumačiti ove misli te smatrati da ih to čini opasnom osobom, dok osoba koja nema OCD neće tako ozbiljno razmišljati o tome.

Opsesije mogu biti mnogo suptilnije od brojanja ili pranja ruku

Gotovo svi o OCD-u razmišljaju kao o ponašanju poput neprestanog pranja ruku, glasnog prebrojavanja, provjeravanja brava iznova i iznova, ili preuređivanja stavki kako bi ih učinili bolje raspoređenim. Međutim, mnogi, ako ne i većina, slučajeva OCD-a ne mogu se vezati za ovako očigledno ponašanje. Umjesto toga, OCD može imati oblik unutrašnjih prisiljavanja (npr. ponavljanja mantre u glavi), kao i izbjegavanja ponašanja.

See Also
rutinu

OCD često nema nikakve veze sa čistoćom ili organizacijom

Oko trećine bolesnika sa OCD-om ima simptome koji su vezani za probleme sa bakterijama i čistoćom. Uobičajeno je da se ovaj oblik OCD-a pokazuje prisilnim pranjem prozora, izazvanim strahom od kontaminacije.”Ljudi čine grešku u povezivanju OCD sa bakterijama i prekomjernim čišćenjem”, rekao je Hyman. “U stvarnosti ovakvi ljudi su manjina.”Druge opšte opsesije i prisiljavanja nemaju nikakve veze sa čistoćom. Ove fikcije i ponašanja uključuju nasilje/povredu, seksualnu devijaciju, kopanje, religiozna uvjerenja, simetriju, urednost i provjeravanje brava i uređaja.

OCD se ne može izliječiti, ali se može djelimično kontrolisati

Popularne opcije liječenja OCD-a uključuju terapiju izloženosti i odziva, terapije zasnovane na pažnji i ljekovima. Izlaganje i reakcija su obično prva linija tretmana u ponašanju jer pomažu pacijentu da prevaziđe nametnute misli izlaganjem predmetima od kojih ima strah, kao što su nož ili prljava brava. “Vježbe svjesnosti poput joge zaista poboljšavaju neodazivanje na opsesivne misli i učenje da budemo otvoreni prema svom problemu i prihvatimo ove užasne misli, uprkos uznemiravanju koje one uzrokuju”, rekao je Hyman. “Vježbe svijesti mogu imati ogromne koristi kada se kombinuju sa izlaganjem strahu i opsesiji, kao i sa prevencijom odgovora.”

 

View Comments (0)

Leave a Reply

© 2021 ZdraviJa magazin. Sva prava pridržana.

Scroll To Top