Zašto su porodične drame intenzivnije tokom praznika i kako ih ublažiti

Drama je prilično teška riječ, ali teško je i kad si u centru nje.

Iako su praznici na filmovima trenuci bezbrižnosti, zajedništva, novogodišnjih džempera, božićnih keksića i slično, na našim prostorima često nije tako. Ima hrane u izobilju, da se ne lažemo, i zajedništva, ali možda na drugačiji način.

Iako imamo sve preduslove da bude lijepo, zašto odjednom i naglo prestane da bude? Naravno, svako od nas ima svoje razloge, ali navešću nekoliko najčešćih.

Nepisano je pravilo da svi mi koji ne živimo sa svojim roditeljima idemo za praznike kod porodice porijekla da ih provedemo zajedno. Nekako, ne postoji druga opcija, to je logično. Kad već dođemo tamo, kao da se desi neki reset i vratiš se nekoliko godina unazad u neku ulogu koju oni od tebe očekuju da igraš, iako ti možda više nisi ta osoba koja si bila kad si otišao/la.

I onda ti igraš radi mira u kući sve do jednom dok ti ne prekipi i onda – prva svađa.

Neki ljudi ova okupljanja doživljavaju kao idealnu priliku da se upute u tvoj život i da ti kažu kako bi trebalo da živiš, jer vjerovatno ne znaš (po njihovom mišljenju). Tu kreću sa neprijatnim standardnim pitanjima kada ćeš se ženiti/udavati, kad aće (prvo, drugo, treće..) dijete, kolika ti je plata, kakvo auto voziš, što imaš toliko kila i slobodno nastavi niz.

Sve se to radi pod krinkom “najbolje namjere” i time te razoružaju ili te još više razbjesne i onda, pogađaš – druga svađa.

U vrijeme praznika svi ispadnemo iz uobičajene rutine života i u želji da provedemo vrijeme sa bližnjima, zaboravimo da provedemo i svaki dan vremena malo sami sa sobom. Realno, to nam vrijeme treba da se resetujemo, da integrišemo sve što se desi u danu, da se dodatno opustimo i povežemo sami sa sobom.

Upravo u nedostatku toga vremena budemo napetiji i imamo kraći fitilj. Možda i izdržimo bez tog vremena neko vrijeme, ali neminovno je (pogotovo ako smo u malom prostoru stalno upućeni jedni na druge) da ćemo u nekom trenutku osjetiti veću tenziju i biti razdražljiviji.

I poslednje, a možda i najvažnije – naša očekivanja od zajedničkog vremena.

Prvo, često imamo nerealna očekivanja (opet, krivimo filmove i tu prazničnu idilu), a drugo i ako imamo realna očekivanja možda ih ne iskomuniciramo (npr. da ćemo biti na božićnom doručku, ali nećemo na ručku) i onda dođe do nesporazuma i sukoba. Upravo, ovo je dio gdje mi imamo punu kontrolu – svako od nas može biti svjestan svojih očekvanja, mijenjati ih i komunicirati sa drugima.

Zato je važno da prije nego što dođu praznici, sami sa sobom i sa porodicom kreirate i iskomunicirate očekivanja. Na taj način ćete znati otprilike šta vas čeka, a i moći adekvatno reagovati ukoliko se drugi ne ponašaju u skladu sa tim.

Možda te zanima

10 zanimljivih činjenica o snu koje verovatno niste znali

Takođe, možemo biti svjesni da nam u danu treba vrijeme za sebe i da djelujemo u skladu sa tom potrebom, a da se ne objašnjavamo drugima (to je naše asertivno pravo).

Što se tiče prve dvije tačke, tu je ipak situacija malo kompleksnija jer pričamo o stvarima koje su tu sa nama godinama, samo se intenziviraju za vrijeme okupljanja. Svako od nas ima ulogu u porodici koja mu je data ili koju je sam uzeo (naravno, nesvjesno) i zbog te uloge je sasvim logično da neke stvari (ne)radi. Npr. na okupljanjima najstarije dijete svi češće ispituju neprijatna pitanja jer se od nje/ga puno očekuje, dok od mlađeg se ne očekuje puno pa ga se i ne pita ili ga tretiraju kao da je i dalje dijete pa ne učestvuje u pričama “odraslih” iako ima 25+ godina.

Primjera toga ima mnogo, a ako te zainteresovalo i želiš da saznaš više, zaviri u naš online program “Promijeni porodični program”. Možda je program baš za tebe i možda će ti pomoći da lakše ideš kroz komunikaciju sa porodicom, ali i kroz život jer ćeš sebe bolje razumjeti.

Možda nakon njega sljedeći praznici budu u potpunosti drugačiji.

U svakom slučaju, pokušaj da kreiraš praznično vrijeme u skladu sa sobom i da uživaš u praznicima.