Now Reading
Zašto bi trebalo da opraštanje vidite kao nešto što radite ZA SEBE

Zašto bi trebalo da opraštanje vidite kao nešto što radite ZA SEBE

Iako to možda ne možete da shvatite, to što ne opraštate ljudima je podmukao način da se samopovrijedite. Opraštanje i puštanje ljutnje, koji se mogu desiti godinama nakon samog djela, predstavljaju ogromne korake ka emocionalnoj slobodi i ličnom osnaživanju. To su djela samopotvrde i samoljublja.

Povreda i bijes koji su usmjereni na druge ili na vas same su psihički blokovi. Oni nas drže vezanim za događaj koji je izazvao naš bol, i oni troše dragocjenu emocionalnu energiju i vrijeme. U pravu ste, možda mislite: “Nema šanse! Nikada neću oprostiti ______________ za ______________. Bilo je grozno i ​​te osobe ne zaslužuju oproštaj! Ali nastavite čitati i objasnićemo vam kako da se riješite ovog osjećaja.

Opraštanje

Pomislite na oproštenje kao nešto što radite za sebe. Ne radi se o osobi koja vas je povrijedila, niti o tome šta je ona učinila. Riječ je o otključavanju lanaca koji vas drže u prošlosti i bolu. Možda ste nespremni da zacijelite rane ali, obećavamo, jedini način pronalaska slobode je oproštenje.

Možda vjerujete da se morate držati svog bijesa i nezadovoljstva kako biste kaznili osobu koja vas je povrijedila. Ali, jedina osoba kojoj štetite jeste vi sami! Uzmite trenutak da se povežete sa nezadovoljstvom koje proživljavate zbog nekog ko vas je povrijedio. Kakav vam to osjećaj stvara u tijelu – guši, ograničava, uznemirava, proizvodi bijes? Dok se dosljedno vraćate na njega, ostajete zaglavljeni u tim osjećanjima i ponovo se povređujete iznova i iznova.

PROČITAJTE: Znakovi da trebate postaviti sopstvene emocionalne granice

U članku „Psihologije danas“, “Lanci zanošenja”, dr Steven Stosny, osnivač CompassionPower-a, kaže da je “povlačenje lanca neoproštanja kroz život kao da nosite vreću konjskog đubriva. „Često želite da razbijete tu torbu u lice osobe koja vas je povrijedila. Dakle, vi je nosite, čekate priliku i nosite je. I ko na kraju smrdi?“

Prema Cliffordu B. Edwardsu, autoru „The Handbook of Forgiveness“, “oproštaj oslobađa od opresivnih opterećenja negativnih presuda, neriješenih emocija i ograničenja.“ Opraštajte tako da možete biti čisti mentalno i emocionalno. Tako da možete napredovati u svom životu snažno, sa svrhom, jasnošću i samopouzdanjem. Opraštajte tako da možete biti slobodni i potpuno sposobni da ostvarite svoje snove.

Ali zašto stojimo u mjestu, čak i kada kažemo da želimo sve to da pustimo? Odgovor je da tokom čitavog našeg života podsvjesno, mnogi od nas misle da je pozicija onog koji je izdan, prevaren, nepravedno tretiran od strane kolege, dobra, jer imaš priliku da „zvocaš“ i „nabijaš na nos“.

See Also
rutinu

Pritom, želiš da svi to znaju, pa prikupljaš dokaze i uvodiš druge u svoju tužnu priču. Pokazujući svijetu da smo očigledno žrtva, tražimo razumijevanje, ljubaznost ili poseban tretman. To je ono što “izvlačimo” iz situacije. Kao što Alanis Morissette pjeva u svojoj divnoj pjesmi “This Grudge” na njenom albumu So-Called Chaos.

PROČITAJTE: Kako se nositi s prijateljem koji voli da drami?

I tako nosite vreću smeća na leđima, ponekad godinama ili čak i cijeli život. Vi to usvojite kao dio vašeg identiteta ili čak nosite kao znak časti, dokazujući svijetu šta ste pretrpjeli. Ironija je u tome što prikazivanje patnje ne ostvaruje cilj da se osjećate manje povrijeđenim, već ste opterećeni teretom koji tokom vremena postaje sve teži.

 

View Comments (0)

Leave a Reply

© 2021 ZdraviJa magazin. Sva prava pridržana.

Scroll To Top