Naši telefoni su dizajnirani da se navučemo na njih!
Iz knjige “Kako raskinuti sa telefonom”, Catherine Price
Smart telefoni jesu još jedna tehnologija na dugačkoj listi tehnologija koje su zaludjele ljude. Telegrafi, telefoni, radio, filmovi, televizija, video igre, čak i knjige – svi su izazvali paniku kada su se prvi put pojavili, a ispostavilo se da su manje štetni nego što su ljudi mislili da će biti.
Ipak, Steve Jobs je bio u pravu: Pametni telefoni zaista jesu nešto malo drugačiji. Oni zahtijevaju našu pažnju i nagrađuju nas kada im je damo. Oni nam pružaju pristup internetu, te ih za razliku od prethodnih tehnologija, držimo blizu nas, baš u svakom trenutku. Prema riječima Tristana Harrisa, bivšeg menadžera Google proizvoda koji sada radi na podizanju svijesti o tome kako su mnogi uređaji dizajnirani da manipulišu nama, telefon u 1970-im nije imao hiljadu inžinjera sa druge strane telefona koji iznova redizajniraju telefone, da bi oni bili sve interesantniji.
Možda je ovo razlog zbog kog je Jobs, čovjek koji je izumio iPhone, sopstvenoj djeci ograničio pristup proizvodima svoje kompanije. Isto važi i za osnivača Microsofta, Bila Gejtsa i njegove supruge Melinde, koji svojoj djeci nisu dali telefone dok nisu napunili četrnaest godina. Da li ovi uspješni i poznati ljudi znaju nešto što mi ne znamo?
Sve veći broj stručnjaka za mentalno zdravlje zaključuje da telefoni sa sobom nose rizik od zavisnosti. Ovo može izgledati kao previše dramatičan izraz za korišćenje, s obzirom da govorimo o uređaju, a ne o lijeku. Međutim, nisu sve zavisnosti od droge ili alkohola – možemo zavisiti i od ponašanja, kao što su kockanje ili čak treniranje.
Zavisnost se može definisati kao kontinuirana potreba za nečim (na primjer, drogom ili kockanjem) uprkos negativnim posljedicama. Kanadski psihijatar Norman Doidge u svojoj knjizi “The Brain That Changes Himself” objašnjava opšte karakteristike zavisnosti poput: “Zavisnici pokazuju gubitak kontrole aktivnosti, obavezno nastavljaju sa aktivnošću uprkos negativnim posljedicama, razvijaju toleranciju tako da su im potrebni sve viši i viši nivoi stimulacije za zadovoljstvo.” Ovo svakako opisuje način na koji se mnogi od nas osjećaju po pitanju naših pametnih telefona. Razlog je to što se iste osjetljive hemikalije u mozgu koje čine da se osjećamo dobro, oslobađaju i aktiviraju kada gledamo u naše telefone.
Činjenica je ne samo da su kompanije koje proizvode telefone i aplikacije svjesne neuroloških efekata njihovih proizvoda, već svoje proizvode obogaćuju karakteristikama koje imaju za cilj da nam zaokupe što više vremena i pažnje. U industrijskim terminima ovo se zove “angažman korisnika”. Zašto kompanije toliko brinu o angažmanu? Zato što je to način na koji one zarađuju sve više i posluju sve bolje.
To ne znači da tehnološke kompanije namjerno povređuju ljude (naprotiv, mnogi ljudi koji rade u njima žele da pomognu svijetu) ali je važno napomenuti da su karakteristike koje čine pametne telefone potencijalno problematičnim, zapravo iste karakteristike koje ih čine jednostavnim za upotrebu i zabavnim.
