Evo kako pojedine zemlje rade na suzbijanju tehnološke zavisnosti
Francuski parlament je glasao da se u školama u potpunosti zabrane telefoni i tableti. Zabrana važi za učenike mlađe od 16 godina. Ovaj potez je najnoviji korak u rastućem nizu inicijativa zemalja širom svijeta koje žele da povećaju blagostanje svog stanovništva.
Cilj ovih inicijativa je okončanje epidemije stresa i uvjerenja da su nam u svakom trenutku potrebni naši uređaji. Umjesto toga, treba da prioritizujemo naša blagostanja, našu odlučnost, kreativnost i produktivnost koje se dramatično poboljšavaju kada im se posvetimo.
Hajde da nas sve inspirišu sljedeće zemlje, da preduzmemo akciju i pomognemo ljudima da postave granice vremenu provedenom u korišćenju telefona i drugih elektronskih uređaja.
Francuska
Francuska se pojavila kao globalni lider u primjeni zakona koji podstiču bolju integraciju na poslu, u školi i životu. Prošle sedmice izglasana je zabrana donošenja uređaja u učionice. Ove zakone podstiče predsjednik Emmanuel Macron koji je još u svojoj kampanji 2017. godine kao cilj naglašavao suzbijanje zavisnosti od tehnologije među mladima u zemlji. Zemlja takođe preduzima mjere za zaštitu radnika. Francuska je, takođe, usvojila zakon kojim se zahtijeva da kompanije sa više od 50 zaposlenih svojim radnicima daju “pravo isključenja” od e-pošte, pametnih telefona i drugih uređaja u toku slobodnog vremena i određeni broj sati na poslu.
Južna Koreja
Zakon iz 2018. godine u Južnoj Koreji ograničava radne sedmice na 52 sata za mnoge zaposlene, ohrabrujući radnike da provode vrijeme sa svojim porodicama i uživaju u životu van kancelarije. Kao dio inicijative, više od 700 od 3,672 preduzeća u Južnoj Koreji i javni sektor ili su angažovali nove radnike ili tek planiraju. Plus, gradska vlada u Seulu počela je sprovoditi obavezno isključivanje svih računara petkom u 7 časova. Kulturne promjene predstavljaju promjenu nacionalnih vrijednosti od kulture prekomjernog rada do isključivanja i prepuštanja vremenu bez elektornike, tako da građani napokon počnu razlikovati posao i slobodno vrijeme.
Danska
Danska ima reputaciju koja kaže da je ona jedna od najsrećnijih zemalja svijeta i to nije samo zbog njihove nacionalne opsesije higijenom (ili umjetnošću) i opuštanjem. To bi moglo biti i zato što vlada insistira na “kooperativnom učenju” – metodu koji podstiče timski rad i saradnju među učenicima u školama. Ovaj metod stvara okruženje koje je dobro za učenje i komunikaciju, što povećava empatiju i sreću među danskom djecom i omogućava studentima da budu više prisutni u školi i van učionice.
Novi Zeland
Vlada Novog Zelanda dozvoljava i podstiče kompanije da sprovedu četvorodnevne radne sedmice kako bi povećale produktivnost i smanjile stres među radnicima. Kompanija pod nazivom Perpetual Gardens nedavno je testirala novi raspored i ustanovila da su se zaposleni osjećali manje pod stresom i sigurnijim u održavanje zdrave integracije u radni život. Sa višim nivoima produktivnosti i smanjenjem nivoa anksioznosti, više kompanija pristaje na ovaj prijedlog novozelandskog premijera i pokušavaju da redefinišu uspješnu radnu sedmicu. Nadajmo se da će i kod nas u budućnosti radna sedmica trajati samo 4 dana.
Švedska
Ova zemlja pušta građane otprilike pet do šest sedmica godišnje da odu na odmor i iskopčaju se sa uređaja i svojih napornih radnih mjesta. Zakon reflektuje vrijednost kulture, švedske filozofije koja podstiče život bez stresa i vođenje izbalansiranog načina života. Lagom tehnički znači “Ne previše”. Samo dovoljno. Švedska kultura se bavi balansom i srećom, a veliki broj dana za odmor čine ovu filozofiju službenom.
Japan
Japan je uglavnom bio ozloglašen zbog preopterećenja građana – čak je nastao i pojam “smrt prekomjernim radom” – ali nedavno je vlada sprovela određene promjene koje dramatično mijenjaju radne navike širom zemlje. Jedna specifična promjena je došla sa novim zakonom o reformi radne snage, uvedenom u junu, koji je postavio zakonsku granicu za prekovremeni rad u svim industrijama. Novi zakoni zabranjuju zaposlenima da rade preko 100 radnih sati preko radnog vremena mjesečno, a 720 sati godišnje. Zakon takođe sadrži standard “jednake plate za jednak rad” koji podstiče rodni paritet i ohrabruje kompanije da kreiraju dobrodošlicu u okruženju za nove mame koje se vraćaju na posao. Vraćanje u radnu snagu kao nova majka nikada nije lako, a novi zakon Japana osigurava da se žene osjećaju ugodno i sigurno u svojoj karijeri nakon porodiljskog odsustva.