Kako roditelji širom svijeta uspavljuju djecu

Avatar photo

Dragocjeni su trenuci u domovima širom svijeta kada padne sumrak, djeca zijevaju a počnu uobičajene navike oko uspavljivanja. Ipak, gdje djeca spavaju, kada idu na spavanje, pa čak i način na koji se pripremaju za spavanjac se razlikuje od kulture do kulture.

Čak i razlike u dječjim sobama širom svijeta mogu biti zapanjujuće velike, što možete vidjeti u foto-serijalu Venecijanca Džejmsa Molisona „Gdje djeca spavaju“, koji je doživio i adaptaciju u formatu knjige.

Iako je prošlo skoro sedam godina od njegovog objavljivanja, fotografije iz ovog serijala još su uvijek tema razgovora mnogih, jer stavljaju u fokus način na koji djeca spavaju širom svijeta.

„Dok sam pravio ovaj serijal, upoznao sam mnoge porodice koje spavaju skupa u jednoj sobi, ili djecu koja spavaju u neprilagođenim sobama, koje rijetko ko može nazvati svojom sobom“, kaže Molison. „Počeo sam da cijenim to koliko sam zapravo bio privilegovan da imam svoju sopstvenu sobu u kojoj sam mogao da spavam i rastem“, dodao je. „Upoznao sam djecu koja nisu imala ništa do mjesta za spavanje, ali i djecu koja nisu mogla da naprave korak a da ne nagaze na neku od brojnih igračaka.“

Slijedi primjer kako spavanje izgleda u domaćinstvima širom svijeta.

Drastične razlike u vremenu kada djeca idu na spavanje

Kada je proučavala dječji san širom planete, klinička psihološkinja Džodi Mindel bila je iznenađena kada je otkrila da postoje značajne razlike u vremenu kada djeca idu na spavanje u zavisnosti od mjesta na kojem žive.

Rekla je da su razlike „nevjerovatne“.

„Kada sam tek počela sa ovim istraživanjem, bila sam ubijeđena da su to 10-15 minutne razlike“, kaže Mindelova, profesor na Univerzitetu Sent Džosefs u Filadelfiji i direktor saradnik u Centru za san u Dječjoj bolnici u Filadelfiji. Ispostavilo se, ipak, „da su to zapravo razlike od 2,5h kod zemalja poput Australije i Novog Zelanda u poređenju sa drugim zemljama poput Hong Konga i Koreje,“ rekla je. „Vrijeme kada djeca idu na spavanje se veoma razlikuje kada uporedimo i druge kulture“.

Vrijeme kada djeca idu na spavanje u različitim zemljama

Vrijeme kada djeca idu na spavanje se drastično razlikuje među djecom od 0 do 3 godine kada poredimo zemlje sa većinskim bjelačkim stanovništvom sa zemljama sa većinskim azijatskim stanovništvom.

Mindelova i njene kolege su analizirale kako roditelji 29.287 novorođenčadi i beba do 3 godine odgovaraju na upitnike o vremenu kada njihova djeca idu na spavanje. To istraživanje je objavljeno 2010. u žurnalu Medicina sna.

Roditelji su bili iz Kine, Hong Konga, Indije, Indonezije, Koreje, Japana, Malezije, Filipina, Singapura, Tajvana, Tajlanda, Vijetnama, Australije, Kanade, Novog Zelanda, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država. Ispunjavali su upitnike u vremenskim periodima od maja do juna 2006. godine, septembra do decembra 2007, te u aprilu 2008. godine.

Naučnici su došli do zaključka da djeca iz Hong Konga najkasnije idu na spavanje, u prosjeku od 22.17h, dok su djeca koja najranije idu na spavanje sa Novog Zelanda, i to u prosjeku od 19:28h. Ovo istraživanje je sponzorisala farmaceutska kompanija Džonson i Džonson, gdje je Mindelova bila konsultant. Vrijeme spavanjca se takođe razlikuje i u evropskim zemljama, kaže Sara Harknes, profesor i direktor Centra za proučavanje kulture, zdravlja i ljudskog razvoja pri Univerzitetu u Konektikatu.

Ona nije bila uključena u istraživanje Medicina sna, ali je sprovela istraživanje o dječjim aktivnostima i vremenu kada idu na spavanje. „Ono što smo zapravo spoznali tokom našeg istraživanja u Španiji je da mala djeca najčešće ne idu tako rano na spavanje. Čak nas je jednom prilikom naš španski kolega pozvao da gledamo djecu predškolskog uzrasta na predstavi za ondašnji festival koja je počela u 23h“, kaže Harknesova.

„Najveća suprotnost je bila prisutna u Holandiji, gdje bebe i djeca predškolskog uzrasta idu na spavanje između 18.30h i 19h, i spavaju cijelu noć u svom krevetu, najčešće u svojoj sobi“, kazala je. S druge strane, „u malim, tradicionalnim predindustrijskim društvima poput Kipsigis naroda iz Kenije, gdje smo radili istraživanje tokom 70-ih godina prošlog vijeka, bebe su uvijek bile u neposrednoj blizini roditelja ili starijeg brata ili sestre, a spavali su bilo gdje, bilo kad“, kaže ona. Širom svijeta, razlike nisu prisutne samo u vremenu kada bebe spavaju, nego i u onome šta se dešava prije sna.

Roditelji pokušavaju baš svašta kada uspavljuju djecu

U SAD, roditelji često pripremaju djecu za spavanje umirujućom kupkom, nakon koje slijedi uspavanka, ili kod starije djece, prikladna priča. Ipak, širom svijeta, navike uspavljivanja imaju različite pristupe, a na nekim mjestima su čak i veoma rijetke.

„Jedna od najvećih sličnosti je to da većina porodica uključuje neku vrstu hranjenja u procesu uspavljivanja djece od 0 do 3 godine, bilo da je to dojenje, flašica ili užina, što je česta pojava u skoro svim državama, ali kada izuzmemo to, uviđamo ogromne razlike u aktivnostima, poput kupanja“, kaže Mindelova, pozivajući se na sopstveno istraživanje.

U SAD, „kod 60% porodica, kupka je dio rutine uspavljivanja. U Ujedinjenom Kraljevstvu je to čak i izraženije, kod nekih 81% porodica. Međutim, u zemljama poput Indije i Indonezije, samo 13% i 6% porodica kupa djecu prije spavanja“, „Oni se inače kupaju ujutru ili neko drugo doba dana“.

Postoje takođe i regionalne razlike, u kojim rutine prije spavanja obuhvataju i molitve, dodaje Mindelova.

Možda te zanima

„Na Filipinima, 29% porodica – skoro trećina – uvodi molitve kao redovan dio rutine pred spavanje“, kaže ona. „Dok na nekim mjestima, poput Australije, isto radi samo 6% porodica. U Indoneziji, 30% njih.“

Kada dođe vrijeme za spavanje, roditelji koriste različite pristupe kod uspavljivanja djece.

U Koreji, Harknesova navodi, roditelji često spavaju sa bebama kako bi im pomogli da utonu u san, dok Holanđani najčešće ostavljaju djecu samu u sobi, gdje moraju sami da nauče da se uspavaju.

Čija djeca spavaju sa roditeljima, a čija ne

Slične razlike se pojavljuju i kada postavimo pitanje čija djeca spavaju s roditeljima u krevetu, a čija ne.

„Spavanje u istom krevetu je česta pojava u predindustrijskim društvima koja nemaju posebne krevete u kojim bebe mogu bezbjedno da spavaju same. Spavanje na istom dušeku ili podu je kulturni običaj u Aziji, gdje porodica tradicionalno spava na istoj površini u istoj sobi. Dušeci se prostiru tokom noći, a sklanjaju tokom dana, tako da ta soba istovremeno služi i kao spavaća i kao dnevna soba.“

„Porodice u evropskim zajednicama koje smo proučavali takođe tolerišu ovakav vid spavanja, ili barem jednim dijelom po noći, ali ovo se možda promijenilo zbog nedavnih savjeta pedijatara da je takav vid spavanja opasan“.

U Sjedinjenim Američkim Državama, Pedijatrijska akademija Amerike je protiv ovakvog vida spavanja jer „ne postoji dovoljno dokaza ni za ni protiv pomagala koja čine dijeljenje postelje sa bebama ‘sigurnim'“

„Čini se da roditelji u SAD imaju strože savjetovanje, pogotovo od pedijatara, o tome da treba da izbjegavaju spavanje sa bebama u istom krevetu“ kaže Harknesova. „Ovo je dio većeg seta savjeta o spavanju, koji uključuju ne samo ‘obložene’ branike oko krevetića, nego i protivljenje korištenju pokrova za djecu poput ćebadi ili čaršafa – sve iz istog razloga – izbjegavanja opasnosti od gušenja“.

Rutine prije spavanja su savršena kombinacija

Sve u svemu, rutine prije spavanja mogu pomoći u razvoju djeteta, kazala je Mindelova. „Rutine prije spavanja su savršena kombinacija ne samo za san, nego i za poboljšanje pozitivnog razvoja djeteta. Djeca koja imaju učestale rutine prije spavanje ne samo da spavaju bolje, nego i lakše savladavaju stvari poput govora, vezanja, jezika, veza i brige o sebi – sve stvari koje želimo da djeca imaju, bilo da žive u Indiji ili u SAD“, kaže Mindelova.

 

© 2022 ZdraviJa magazin. Sva prava pridržana.

Povratak na vrh