Milica Pavlović Petković – “Koliko god nas anksioznost čini napetim, ona ima funkciju i da nas sačuva”
Anksioznost je stanje koje može značajno uticati na svakodnevni život pojedinca, ali s pravim znanjem i strategijama može se efikasno upravljati sa njom.
ZdraviJa je imala priliku da o tome razgovara sa psihologom Milicom Pavlović Petković, a kroz priču sa njom dobili smo dublji uvid u anksioznost, njezine uzroke, simptome i moguće terapijske pristupe. Ovaj intervju ima za cilj pružiti korisne informacije i savjete svima koji se suočavaju s anksioznošću, kao i onima koji žele bolje razumjeti ovo mentalno stanje. Nadamo se da će vam ovaj razgovor pružiti znanje i inspiraciju za daljnje istraživanje i rad na vašem vlastitom mentalnom zdravlju.
Možda vam bude interesantno: Konzumacija alkohola povećava anksiozni osjećaj – saznajte zašto
ZdraviJa: Milice, šta je zapravo anksioznost?
Milica: “Anksioznost je sveprisutno stanje, osjećanje, zebnje, strepnje ili preduciranja nekog negativnog zaključka koji bi se mogao desiti. Često je praćenja misaonim, emocionalnim i fiziološkim promjenama na nivou organizma. Očituje se na više nivoa kod osobe. Na misaoni tok, koncentraciju, pažnju i rasudjivanje do svakodnevnog funkcionisanja. Osnovna kognitivna funkcija anksioznosti je najčešće briga i zbog toga sebe dovedemo u preplavljujuće anksiozno stanje. Ono što često kažem svojim klijentima je da se 0,1% od naših anksioznih misli zapravo obistini.
Pročitajte: Kako anksioznost može uticati na vašu vezu?
ZdraviJa: Kako prevazići anksioznost na najbolji način?
Milica: “Jedno od osnovnih stvari koje ispričam svojim klijentima, jeste da im objasnim funkciju anksioznosti, da je to naš mehanizam odbrane. Koliko god stvarao nemir kod osoba ona ima funkciju da nas sačuva. Svako od nas je preindisponiran na anksioznost, ona je predodređena da nam pomogne u tom trenutku da se borimo i bježimo. Klijenti već tada drugačije gledaju na samu anksioznost.
Anksiozne osobe moraju da nauče da prihvate anksioznost. To je jako teško, ali moramo poći od početka. Ovo osjećanje treba da prihvatimo, jer ne možemo da kontrolišemo i zaustavimo anksioznost u određenom momentu, tada osjećamo samo veću frustraciju. Prihvatanje je proces. Ako se bojite da idete na put i bojite se da će vas anksioznost preplaviti, da ćete izgubiti kontolu nad sobom ili da ce se desiti nesto strašno, bi bilo dobro da prije nego što krenete na put poručite svojoj anksioznosti: “Draga moja anksioznosti danas MI idemo na put”. To je proces prihvatanja. Ukoliko mislimo da ćemo sigurno biti anksiozni, mi anksioznost automatski i već pozivamo.
Prvi znak anksioznosti je temperatura. Naše tijelo nam govori da nešto nije okej. Da li se probudila neka naša trauma, da li postoji neka ljutnja prema nekome? Ono što se dešava u praksi jeste da se prvo bavimo uzrokom anksioznosti pa tek onda onim što je ispod toga.”
ZdraviJa: Koji su to konkretni savjeti koje upućujete svojim klijentima kada nastupi napad anksioznosti?
Milica: “Kao što sam rekla, anksioznost je preplavljujuća i uznemiravajuća pogotovo ako nemamo prave informacije o tome šta nam se dešava. Obično je važno da se osoba fiziološki opusti. Potrebno je nešto što će kratkoročno distraktovati anksioznost. Sa tim ipak ne rješavamo cijeli problem. Ne možemo stalno da sklanjamo pažnju sa ovih problema, već treba da se sa njima suočimo.
Zanimljivo je znati: Ovi trikovi za disanje smanjuju svaku napetost
U prvom mahu treba da probamo sa različitim tehnikama disanja. Nakon toga možemo da se vratimo na rečenice koje smo učili na terapiji a koje nam zaista pomažu ili da se fokusiramo na neka naša prethodna učenja i iskustva. Ako idemo liftom, mi znamo da svaki put ranije kada smo se vozili, on se nije zaustavio i sa tom mišlju treba da uđemo u lift. Ako se on ipak zaustavi šta je to što ćemo mi u tom momentu uraditi da sebi pomognemo. Panika neće pomoći ni na jedan način. Anksioznost treba da vidimo kao nešto što nam je dobro došlo i da će nam pomoći da uvidimo stvari koje pogrešno radimo, te da nešto što proživljavamo ili naš sistem vrijednosti koji irtenalizujemo svakodnevno nije dobar, te da naš odnos prema svijetu, sebi ili drugima treba da promijenimo.
