Agresija kod djece se može i MORA neutralisati

Roditelji se veoma često susreću sa izlivima bijesa i agresije kod djece. Ono u čemu su naučnici saglasni jeste da je agresivnost dio ljudske prirode i da je, u većoj ili manjoj mjeri, posjedujemo svi. Ipak, to ne znači da se agresija kod djece treba tolerisati.

Već u uzrastu od dvanaest mjeseci mogu se uočiti prva ovakva ponašanja, da bi se sa četiri godine agresivnost već stabilizovala kao crta ličnosti. Tipična agresija kod djece sa ispadima bijesa smatra se normalnom pojavom u dobi do pete godina, ali nakon toga više ne. Do pete godine djeca bi trebala već naučiti kako pokazati ljutnju, frustracije i bijes, a da njihova reakcija bude društveno prihvatljiva. Do tada bi djeca trebala razumjeti posljedice svojih djela te se početi ponašati “prihvatljivo” kako bi do odrasle dobi imala sve karakteristike lijepo odgojenog čovjeka.

Šta roditelji moraju znati o agresiji kod djece?

Agresija kod djece se uglavnom javlja kada su mališani preplavljeni emocijama. Roditelji moraju znati sljedeće:

• Nijedno dijete ne ispoljava svoje frustracije da bi vam naudilo ili vas iživciralo, rade to jer se zaista osjećaju baš tako.
• Ne možete naučiti dijete prihvatljivom ponašanju ako ne shvatate pravi izvor njegove frustracije.

Tek kad spoznate šta zaista ljuti vaše dijete, možete sjesti s njim i popričati o tome. S djetetom morate početi razgovarati već nakon prvih ispada bijesa. U različitim fazama razvoja ona se različito manifestuje.

Tako će, na primjer, jednogodišnje ili dvogodišnje dijete u trenutku svog bijesa impulsivno ujesti ili jako udariti drugo dijete kada želi da nešto postigne. U adolescenciji, agresivnost se ispoljava kroz stalne konflikte sa roditeljima, zanemarivanje školskih obaveza i mnoge druge neprihvatljive modele ponašanja.

Kako na vrijeme prepoznati agresivnost kod djece?

Verbalna agresija

Verbalna agresivnost neizravna je agresija kojom se djeca zapravo brane, a ispoljavaju je tako što viču na sve i prozivaju imenom.

Loša komunikacija i nemogućnost kontrolisanja emocija

Djeca koja se stalno upuštaju u prepirke i svađe s vama, tetama u vrtiću ili djecom s kojom se druže, pokazuju da još uvijek ne znaju kako se nositi s drugima. Zato morate znati da će takvo ponašanje druga djeca početi doživljavati kao prijetnju, čime će se zavrtjeti začarani krug koji će djetetu koje se ne zna nositi s konfliktima još više štetiti tijekom odrastanja.

Veliki broj djece uzrasta do 5 godina još uvijek ne zna kako zaustaviti bujicu osjećaja, jer mozak djeteta još uvijek nema sposobnost samokontrole. Međutim, ako su u odnosu na svoje vršnjake još uvijek prilično agresivni i odbijaju kontrolisati svoju ljutnju, tad se možda radi o još uvijek nedovoljno razvijenom živčanom sistemu, kojem vi kao roditelji morate početi potpomagati lekcijama o samokontroli, na licu mjesta.

Obuzima ih depresija

Kad se ne znaju nositi sa naletom osjećaja, a već primjećuju da ih se u takvom ljutom izdanju izolira, znajte da će ih njihov vlastiti strah zbog svega toga voditi depresiji, kojoj morate stati na kraj što je prije moguće.

U nastavku pročitajte šta stručnjaci iz oblasti psihologije i psihoterapije preporučuju da uradite kako biste se izborili sa agresivnim ponašanjem kod djece.

Ograničenje uzrasta

Za predškolski uzrast je karakteristično da bijes može biti izazvan brojnim emocijama kao što su usamljenost, bespomoćnost, strah, povrijeđenost sa kojima dijete ne uspijeva da se izbori. Takođe, fizičko nasilje javlja se i kao nemogućnost da dijete riječima razriješi svoj problem, jer još uvijek nije verbalno vješto.

Nedostatak granica

U porodicama gdje se djeci ne postavljaju granice u ponašanju ili su roditelji pretjerano popustljivi, ono odrasta uz uvjerenje da je svako njegovo ponašanje dobrodošlo. Ne postoji opravdanje da ono, na primjer, tuče drugu djecu, uništava stvari, koristi prijetnje i ucjene. Ipak, roditelji su, nažalost, često spremniji da “zatvore oči” nego se suoče sa problemom. Kada dijete odrasta u takvoj atmosferi ono postaje razdražljivo i agresivno čim se susretne i sa najmanjim zabranama.

 

Ukoliko vaše dijete ima problem agresije, razmislite da li u vašoj porodici postoje granice ponašanja i koliko su one primjerene vašem djetetu. Jasnim i preciznim pravilima vi uspostavljate hijerarhijski odnos jer vi niste i ne treba da budete ravnopravni sa svojom djecom, a istovremeno učite ga socijalizaciji.

MOŽDA VAM POMOGNE: Kako djeci postaviti granice?

Način pridobijanja pažnje

Dijete veoma brzo shvati da bilo koje njegovo neprihvatljivo ponašanje odmah obezbjeđuje pažnju roditelja. Tako, njegovi napadi bijesa primoravaju roditelje na reakciju. Na primjer, počnu više vremena da provode sa njim, postavljaju nova pravila ponašanja, pokuzuju veće interesovanje za djetetov unutrašnji svijet. Na ovaj način izazvana pažnja jeste tzv. “negativna pažnja”, ali u očima djeteta i to je bolje nego da pažnja ne postoji uopšte.

Ograničite fizičko kažnjavanje

Dječija agresivnost je najčešća kada i ono samo doživljava nasilje. Kada vi koristite fizičko kažnjavanje pokazujete da ste i sami agresivni, i da je to način postizanja cilja. Djeca uče oponašajući, ali ne ono što im govorite da treba da rade, već ono kako se vi sami ponašate. Presudno je ono što vidi i osjeti u svom domu, a sa socijalizacijom bitan faktor razvoja postaje i vrtić, škola, vršnjaci, drugi tzv. neroditeljski autoriteti.

Pronađite drugi način

Naučite dijete da konstruktivno izražava ljutnju. Podstičite ga da vam ispriča šta ga je naljutilo, da “izbaci” iz sebe agresiju tako što će vam nešto nacrtati, istrčati se po parku, istući jastuk. Pomozite mu da formira drugarske odnose sa vršnjacima. Objasnite da će djeca rado htjeti da se sa njim druže, ako i on poštuje pravila neke igre, ako ne viče stalno i ne pokušava svaki sukob da riješi pesnicama. Sportske aktivnosti će agesivnost kod djece transformisati u društveno prihvatljivu i mnogostruko korisnu energiju.

Objasnite svoje postupke

Ako ne razumije vaše zabrane, dijete će postati frustrirano i nesigurno u sebe i svoje buduće postupke. Zato, sve ono što mu branite, istovremeno objasnite i zašto to činite. Samo tako će dijete vaše zahtjeve ispuniti iz poštovanja i povjerenja prema vama, a ne zbog straha od vaše kazne.

Pozitivan stav

Razvijajte kod djeteta pozitivan stav prema drugima, na primjer, da dijeli svoje igračke i uvažava osjećanja drugih. Učeći ga empatiji, pomažete mu da razvija nenasilan model ponašanja.

POGLEDAJTE: Radosnica – mjesto gdje mozete saznati sve o roditeljstvu

Samokontrola

Predložite mu da kada se nađe u situaciji koja u njemu izaziva bijes, pokuša da najprije izbroji do 10. Ili, da se podsjeti šta bi u istoj situaciji uradila njegova mama ili neko drugi ko ima nenasilno ponašanje, a djetetu predstavlja autoritet. Biće mu teško da se ovih sugestija sjeti u nekom, za njega kritičnom trenutku, ali će vaše uporno ponavljanje i podsjećanje donijeti rezultate.

Razlike između polova

Već u uzrastu od dvije godine počinju da se uočavaju razlike u agresivnosti dječaka i djevojčica, pri čemu su dječaci tri puta agresivniji. Pojedini naučnici uzrok vide u biološkoj osnovi, tj. u drugačijem sastavu polnih hormona kod dječaka.

Neki naučnici za agresivnost “krive” stereotipe u vaspitanju. Djevojčicama se stalno govori da nije lijepo da se tuku, a dječacima da moraju da budu jaki, da je sramota da plaču ili pokažu slabost. Umjesto toga, ponavljajte svom sinu da mora da se ponaša kao “pravi” dječak. To ne znači da bude svađalica ili nasilnik, već da bude uzdržan, pažljiv prema okolini i da umije da vlada sobom.

Poslušnost

Nemojte od svog djeteta nikada zahtjevati bezuslovnu poslušnost. Osjećanje da smije slobodno da izrazi svoje mišljenje i neslaganje sa vama ključno je za razvijanje pozitivne slike o sebi. Djeca odrastaju i grade svoju ličnost, između ostalog, i tako što se suprotstavljaju svojim roditeljima.

Sa druge strane, kada se osjećaju sputanima i ne uspijevaju na druge, društveno prihvatljive načine da pokažu da su različiti, na primjer pomoću odjeće, žargona, načina života, jedino polje u kojem vide šansu da pokažu svoju različitost je nasilnost.

Igra

Iskoristite igru kao sredstvo učenja. U igri uloga, postavite različite, svakodnevne situacije. Imitirajte dijete, promijenite glas, uložite napor da ga iznervirate onoliko koliko ono obično iznervira vas i uvijek koristite stvarne situacije iz vašeg života.

PROČITAJTE: Šta sve djeca uče dok obavljaju kućne poslove?

Pohvale

Pohvalite dijete svaki put kada umjesto na agresivan način uspije da odreaguje drugačije ili vas u nešto ubijedi argumentima. Nemojte zaboraviti da, iako ne izgleda realno, agresivci imaju malo samopouzdanja. Zato su za sebe stvorili prostor gdje se osjećaju superiornijima i gdje sebe doživljavaju kao pobjednike.

Pomozite djetetu da očvrsne svoje samopouzdanje. Kada vidite da je nervozno ili pokušava da se izbori samo sa sobom. Ili kada u nekim, za njega nezgodnim situacijama, odreaguje na ispravan način, pohvalite ga i zagrlite.

Agresija kod djece nije samo fizički gnjev

Kada se spomene agresivnost najčešće se pomišlja na nekontrolisane izlive fizičkog bijesa. Međutim, agresivnost kod djece se ispoljava i tužakanjem, ogovaranjem, diskriminacijom. Osim toga, možemo biti agresivni i u mislima, riječima i djelima, prema sebi ili drugima, svjesno ili nesvjesno. Veoma je važno pronaći način adekvatnog ispoljavanja agresije jer se kao posljedice pretjerano dugog potiskivanja mogu javiti opasnosti po mentalno i fizičko zdravlje.

Jastuk za udaranje

Izdvojte jedan jastuk i proglasite ga vašim porodičnim džakom za pražnjenje. Ili, odredite da je to djetetov lični jastuk, ukoliko ono jedino u vašoj porodici ima potrebu za ovakvim pražnjenjem.

Kontrola kvaliteta vremena

Agresivni vršnjaci će pružiti model za oponašanje i vašem djetetu. Osim toga, loš primjer mogu vidjeti i u filmovima i igricama punim nasilja. Ovo su sve načini na koje dijete provodi slobodno vrijeme, stoga vodite računa o uticaju koje ono ima na njih.

Nadamo se da smo vam ovim savjetima olakšali odluke koje trebate donijeti kako biste se izborili sa agresivnim ponašanjem kod vaših mališana.