Deep self help kolumna by Bojana Blažević

Avatar photo

Živjeti za druge je potreba koja je već kamenovana i sahranjena. Smatra se zastarjelom i primitivnom, pripisuje onima koji nemaju dovoljno samopoštovanja i samopouzdanja i velika je sramota.

Kamenujte me.

Ugađati drugima je nešto što mi je izlazilo na nos nebrojeno puta i mijenjalo me iz korijena. Mislila sam da me mijenja u dobrom pravcu. Stavi sebe na prvo mjesto, odluči se za sebe, izaberi sebe, zauzmi se za sebe, postavi granice, pooštri mjere, izjasni se, izjasni se što prije, uh bre… Umorila sam se od trendovskog sebičluka. Što bi astrologinja Sanja Perić rekla, svi su u fazonu slušaj mene i ovako treba. Nije to više ni klasično sebično, nego menično. I manično.

Postoje razne faze i ciklusi u životu. Jedno vrijeme sam razvijala kvalitet koji se zove posvećenost. Mrzila sam i samo pominjanje te riječi jer mi nije bila svojstvena i trebalo mi je oko tri godine da je integrišem u sebe. Danas znam čar posvećenosti, znam astronomske rezultate koje donosi posvećenost, znam količinu svetog u toj radnji kada se nečemu potpuno predaš. Da, u tom periodu sam najviše vremena provodila sama, to mi je bilo potrebno a i negdje usput ugnijezdila sam se u to samovanje kao da nikada ne trebam izaći iz njega. I baš kad sam magistrirala sebičnost i meničnost, život u kojem je ljudima najbliskija osoba i odnos Instagram ili Facebook, Bog se počeo smijati mojim planovima.

I nesebično mi poslao njega.

Izgleda kao moj otac, hoda kao moj otac, radi previše kao moj otac i on je kamen u vodi, kao moj otac. Bog na nebu se umorio od mog bježanja od njega. I on i ja smo se umorili i crijeva su nam se umorila i izgubili smo svu snagu usput. Prošli smo zajedno ono što prolaze parovi u dvadesetak godina braka i to oni parovi koji se razvode svaki dan. A nismo ni par. Imali smo jedno za drugo strpljenja i tolerancije više nego za bilo koga drugoga u životu. Zašto? Još ne znamo. Rekla bih, bili smo potrebni jedno drugom, ali to bi bila jednostavnija, lakša sapunica. Istina je, ja sam bila potrebna njemu i Bog je htio da budem uz njega u svemu. I u to sve je strpao više nego što mogu podnijeti. Mislite da se šalim? Mislite da je u pitanju ženska neizbalansirana potreba da služi i da bude potrebna? Kamo sreće. Ovo je bilo i jače i teže od toga.

Nisam mogla više. Nisam mogla ni još jedan razgovor o tome. Otišla sam. Boljelo je neizdrživo. Po prvi put, nisam mogla biti sama u svom bolu. Okružila sam se najdražim ljudima, sretala sam ih u pravim trenucima, sjedila do kasno u noć sa njihovim porodicama, dijelila svoju bol i suze slobodno kao što dijelimo osmijehe.  Mislim da je moje dijete po prvi put vidjelo da je njena mama krhko biće koje može da se slomi i da ta mama ima privatni život ili barem pokušaj da ga stvori. Pitala me zašto sam krila od nje šta se desilo i izgovorila sam najgluplji odgovor koji me zauvijek otvorio pred njom: „Ljubavi, roditelji kriju razne stvari od djece da ih ne bi opterećivali.“ Svojom čistoćom i mudrošću, dala mi je dozvolu za otvorenost i da budem ono što jesam. Razumjela me i ništa nije osuđivala niti je zauzimala stranu. A nisu ni drugi. Plakala sam dok naručujem kafu u kafani, plakala sam zajedno sa svojim joga polaznicima i na sva pitanja odgovarala sa imam loš dan već petnaest dana. I dok pišem ova slova, shvatam, dala sam sebi dozvolu za bliskost. Sa sobom i sa drugima.

Jel ovako izgleda život kada ti nije najbliskija osoba Viber, laptop ili neka društvena mreža?

Možda te zanima
kada postane teško

Byron Katie ima jedino objašnjenje za ovakve situacije. Ono što je realnost, na šta u ovom trenutku ne možemo da utičemo, to je Bog i to je samo Božji posao. Tu on vlada. Ono što radi druga osoba to je njen posao, time ne vrijedi da se bavimo. Ono što mi radimo, svojim mislima i djelima, samo to je naš posao. E pa dragi moji, to što je meni data situacija u kojoj na ovako težak način moram razviti nadljudsku nesebičnost, prevazići soopstveno tijelo, želje i emocije, to je Božji posao.

Moj posao je da ostanem uz njega. Potrebni smo jedni drugima, ne možemo više pobjeći od toga. „Samo život koji se živi za druge je vrijedan življenja.“   Einstein

Bojana Blažević je autorica popularne knjige “Prodavnica istine” kao i joga instruktorica. Ušetaj u svoju prodavnicu istine, otkrij šta te u njoj čeka na www.bojanablazevic.com

 

© 2023, sva prava zadržava ZdraviJa magazin.

Povratak na vrh