Famous Friday sa trail trkačicom Natašom Kaurin
Kada se jednom zaljubite u planinu i trčanje, tada vas taj magični svijet prirode uvuče u svoj beskrajni optimizam i izvlači iz vas ono iskonsko i najbolje. Upravo ovo se desilo Nataši Kaurin koja je spojila svoje dvije ljubavi – planinarenje i trčanje – i počela da se bavi trail trčanjem. Nataša je pristala da u intervjuu za ZdraviJa magazin otkrije kako je sve počelo, te koji je put prešla kako bi mogla da sa ponosom kaže da je učestvovala na jednoj od najprestižnijih svjetskih trail trka – Ultra Trail du Mont Blanc.
ZdraviJa: Nedavno si se vratila sa uspješno istrčane trke na svjetki priznatoj trci u planinskom trčanju Ultra Trail du Mont Blanc. Kakav je bio osjećaj trčati rame uz rame sa svjetskom trkačkom elitom? Koliko je to značajno za tebe lično, ali i za tvoju karijeru?
Nataša: Osjećaj je nevjerovatan, UTMB je najprestižnija trka u svijetu trail trčanja i biti dio takvog događaja i vidjeti sve te poznate ljude u ambijentu koji nudi Chamonix je san svakog trail trkača. Trka koju sam trčala u okviru UTMB-a je do sada najvažnija trka u mojoj rekreativnoj trkačkoj karijeri.
Zdravija: Koliko dugo si se, i kako, pripremala za ovu zahtjevnu trku?
Nataša: Spremala sam se osam mjeseci, a pripreme su uključivale 5-6 treninga sedmično, od čega najviše trčanje (brdsko), planinarenje i biciklizam. Radnim danima dužine do 15 kilometara, vikendom više. Naravno, treniranje u svim uslovima (snijeg, kiša, vrućine) i u različitim dobima dana (od ustajanja u pola 5 ujutro i treninga prije posla do trčanja u 10 naveče ako ne stignem ranije).
ZdraviJa: Na trku si išla sa još trojicom kolega iz BiH. Da li ti je, i koliko, njihovo prisustvo i podrška dalo vjetar u leđa da istrčiš trku? Kakva je atmosfera vladala između vas, jeste li se međusobno bodrili i razmjenjivali iskustva?
Nataša: Njihovo prisustvo, podrška i savjeti su mi mnogo značili, naročito jer su svi iskusniji od mene, a atmosfera u timu je bila odlična. Ispraćali smo jedni druge, bodrili na okrepnim stanicama i dočekivali u cilju. Međusobna podrška nam je svima mnogo značila, jer samo drugi trail trkači mogu u potpunosti shvatiti uzbuđenje, nervozu, strahove, očekivanja i razne druge emocije koje osjećate prije, tokom i poslije ultra trail trke.
ZdraviJa: Priroda je ta koja sigurno oduzima dah, ali koja s druge strane zna itekako biti surova. Možeš li možda dati neki savjet trkačima koji tek počinju da se bave trail trčanjem, na koji način se suočiti i izboriti sa svim uslovima koji te čekaju u planini?
Nataša: Uvijek početi na obližnjem brdu, trenirati u različitim uslovima, isprobati se na nekoj trci kraćeg formata i postepeno napredovati ka visinama. Adekvatna oprema, dovoljne zalihe vode i hrane, osnovna znanja iz prve pomoći i planinarske orjentacije su značajan preduslov za siguran boravak na planinama. Ali prije svega, biti svjestan planine, prići joj sa poštovanjem i divljenjem.
ZdraviJa: Kako si se, u stvari, počela baviti trail trčanjem? Kada se rodila ta ljubav i šta je to što te je motivisalo da nastaviš da se baviš ovim sportom?
Nataša: Trail trčanjem se aktivno bavim posljednje dvije godine, a nastalo je kao spoj ljubavi prema planinarenju i planinama i trčanju. Ranije sam rekreativno trčala cestovne trke, najčešće polumaratonske dužine, a učestalijim boravkom na planinama sam se željela okušati u dužim distancama (preko 42 kilometra) i u uslovima koji predstavljaju veći izazov nego trčanje po cesti.
ZdraviJa: Pored fizičke spremnosti, vjerujemo da je za trčanje traila itekako bitno stanje uma. Kako ti “treniraš” svoj um? Meditiraš li, ili imaš neke druge tehnike?
Nataša: Mentalna snaga je podjednako bitna kao i fizička, jer kada se tokom jedne ultra trke jave fizički bolovi (što je neminovno), um je taj koji prevlada bol. Um treniram kao i noge, boravkom vani, u šumi, na brdu, po noći, “tjeranjem” sebe i kada sam psihički iscrpljena poslije posla da izađem i trčim, kako sama, tako i u grupi.
Zdravija: Koliko ti je zdrav način ishrane bitan kako bi ostala u formi? Šta je to što najviše voliš da jedeš?
Nataša: Za malo šta danas možemo reći da je zdrava hrana, vjerujem samo u umjerenost. Jedem skoro sve, ali vodim računa kad i šta unosim u organizam (npr. ne konzumiram slatkiše i gazirane sokove dok sjedim u kancelariji i ne trošim energiju).
ZdraviJa: Da li voliš da kuvaš i možeš li sa našim čitaocima podijeliti neki svoj omiljeni recept?
Nataša: Kuhati volim kada istovremeno imam i vremena i inspiracije, što je, iskreno, rijetko. Preferiram jednostavna jela za koja je potrebno manje vremena i za spremanje i za varenje, jer više volim provoditi vrijeme vani.
ZdraviJa: Kakavi su ti planovi za budućnost, a kada je u pitanju bavljenje trail trčanjem?
Nataša: Planiram se baviti ovim sportom koliko god budem mogla. Što se takmičenja tiče, želim se isprobati na još nekoliko formata trka (distance preko 100 km), iako mislim da mi najviše pašu distance M formata (između 50 i 70 km), a onda se polako povući sa takmičenja i trčati isključivo radi sebe.
