Digitalna vs. analogna igra – gde je balans? – Uticaj ekrana na dečiju igru i razvoj, i kako vratiti decu prirodnoj igri.

Avatar photo

U savremenom svetu, deca sve više vremena provode gledajući u ekrane – televizore, tablete, telefone i računare. Iako digitalna tehnologija donosi brojne edukativne mogućnosti, pitanje koje postavljaju roditelji, psiholozi i pedagozi jeste: šta gubimo kada deca zamenjuju prirodnu, analognu igru digitalnom?

Ekrani: Prijatelji ili neprijatelji dečijeg razvoja?

Digitalne igre mogu biti korisne – neke razvijaju logiku, brzinu razmišljanja i koordinaciju. Međutim, dugotrajno izlaganje ekranima povezano je sa nizom problema u dečijem razvoju:

  • Smanjena fizička aktivnost – deca više sede, manje se kreću, što utiče na motorički razvoj, držanje tela i gojaznost.

  • Kratak raspon pažnje – brzo smenjivanje slika i zvukova u digitalnim igrama može otežati koncentraciju u realnom životu.

  • Problemi sa snom – plavo svetlo sa ekrana remeti lučenje melatonina, hormona koji reguliše san.

  • Emotivni razvoj – manjak interakcije „licem u lice“ ograničava razvoj empatije i emocionalne pismenosti.

Analogne igre: Temelj kreativnosti i povezivanja

Dok se digitalne igre oslanjaju na unapred zadate scenarije i svetove, analogna igra – poput slagalica, crtanja, trčanja, igre uloga, ili igranja u prirodi – omogućava deci da istražuju, kreiraju i rešavaju probleme na svoj način.

Takve igre:

  • Potiču maštu i samostalno razmišljanje

  • Jačaju motoriku i koordinaciju

  • Uče decu socijalnim veštinama kroz deljenje, pregovaranje i timski rad

  • Daju priliku za emotivnu ekspresiju i razvoj unutrašnjeg sveta

Igra u prirodi dodatno povezuje dete sa svetom oko sebe, razvija senzornu percepciju i jača imunitet.

Kako pronaći balans?

Zabrana digitalnih uređaja nije rešenje. Deca žive u digitalnom svetu i važno je da nauče da se njime služe odgovorno. Ključ je u balansu, strukturisanju vremena i pružanju boljih alternativa.

Evo nekoliko saveta za roditelje:

Možda te zanima
profi mama konferencija

  1. Uvedite dnevne limite za ekran – npr. do 1h dnevno za školsku decu, uz dogovorena pravila (bez ekrana pre spavanja ili za stolom). Ovde pogledajte prijedlog crtanih filmova koji su korisni za decu. 

  2. Budite uzor – ako i sami stalno gledamo u telefon, šaljemo poruku da je to normalno ponašanje.

  3. Organizujte porodične aktivnosti bez ekrana – društvene igre, šetnje, zajedničko kuvanje, kreativne radionice.

  4. Stvorite kutak za igru – omogućite detetu prostor za slobodnu igru, sa igračkama koje podstiču maštu, a ne pasivnu zabavu.

  5. Ohrabrite igru u prirodi – čak i 30 minuta dnevno u parku može imati veliki uticaj na detetovo raspoloženje i fokus.

Povratak igri – ulaganje u zdrav razvoj

Deca uče kroz igru – ona je njihov prirodni jezik. Tehnologija može biti alat, ali ne sme zameniti iskustva koja grade temelje za emocionalno, fizičko i socijalno zdravu ličnost. Vratimo decu igri u blatu, trčanju bosi po travi, izmišljenim svetovima u dvorištu i pravljenju kolača od peska.

Balans između digitalnog i analognog ne znači borbu „ili–ili“, već mudro i svesno korišćenje oba sveta – za odrastanje koje je zdravo, radosno i puno autentičnih iskustava.

© 2023, sva prava zadržava ZdraviJa magazin.

Povratak na vrh